Intervju: Bruna Levar i njezine dvije ljubavi: škola i pjevanje

on

Bruna Levar, naša učiteljica razredne nastave, nastupila je prošle sezone u emisiji „Voice“, gdje joj je mentor bio naš poznati pjevač Massimo Savić. Kako Bruna na hodnicima naše škole ima pravi mali klub obožavatelja, odlučili smo iz prve ruke doznati neke tajne informacije kako to izgleda iza scene same emisije.

„Kada ste odlučili da ćete biti učiteljica?“

„Odmalena je ta želja bila prisutna. Gledala sam mamu koja je ispravljala testove kod kuće i jako mi je bilo zanimljivo kako se, na svaki test ili u svaku bilježnicu nakon pregledavanja, potpisuje. Mislim da me to prvo osvojilo. Što sam bila starija, to sam sve više razmišljala o radu u školi, o tome kakva bih ja bila učiteljica i o tome što bih sve mogla promijeniti da nastava bude zanimljivija učenicima, a i samim učiteljima. I eto, 2014. godine sam diplomirala na Učiteljskom fakultetu u Rijeci.“

„Koliko dugo se bavite pjevanjem?“

„Pjevanjem se također bavim odmalena. Pjevala sam najprije u Malom zboru s kojim sam često imala i solo nastupe na priredbama i festivalima. Zatim sam nastavila pjevati u Velikom zboru, školskoj klapi i u zboru glazbene škole. U srednjoj školi sam na kratko prestala s bavljenjem glazbom, vjerojatno zbog ludovanja hormona u pubertetu. Kada sam upisala fakultet, pridružila sam se zboru Schola Cantorum u kojem sam pjevala najviše klasičnu duhovnu glazbu. Sve to vrijeme nisam baš bila najhrabrija kad bi došlo u pitanje samostalno pjevanje te sam odlučila poraditi na tome.“

„Kako ste se odlučili prijaviti na „Voice“?“

„Prvi put kad sam se prijavila na „Voice“, nisam se uopće sama prijavila, nego su to učinili umjesto mene sestra i prijatelj, točno na dan kada sam diplomirala. Taj dan sam se posvađala sa svima u kući! Užasno sam bila ljuta na njih i nisam htjela uopće prisustvovati.

Nakon što mi je došao poziv da dođem na prvu predaudiciju, umirala sam od straha kako ću ja to i jesam li dovoljno dobra. No, prošlo je odlično iako sam se tresla kao šiba. I tako je došao poziv za drugu predaudiciju te na kraju i za glavnu audiciju ispred 4 člana žirija. Sjećam se da sam prije autobusa za Zagreb sjedila na krevetu kao tužna vrba i plakala, ali se audicije od treme ne sjećam, znam samo da nisam prošla dalje. Dan danas još uvijek nisam pogledala tu prvu audiciju.

Kad sam vidjela da se reklamira prijava za 3.sezonu, mozgala sam hoću li ili neću… odlučila sam da bi bio red da pobijedim samu sebe iz 1. sezone i barem prođem tu nesretnu audiciju.“

„Možete li nam opisati kakva atmosfera vlada na snimanjima i pripremama, što Vam se najviše svidjelo, što Vam je bilo najteže, s kime ste se sprijateljili, tko Vam nedostaje nakon završetka emisije?“

„Snimanja su bila jako naporna, ne zato što se snimalo cijeli dan, već zato što smo svi bili uzbuđeni i napeti kako će proći nastup. Neki dijelovi emisije, poput priloga koji su išli prije samog nastupa, su bili snimani prije i na lokacijama van HRT-a.

Kako bi nastupi bili što bolji, imali smo jako puno proba s mentorima, a što se više bližio nastup, probe su bile na pozornici s cijelim bendom i svim natjecateljima. Te probe su mi bile najdraže jer smo se tu najviše družili jedni s drugima.

Sve što se događalo iza kamera mi je bilo vrhunski, čak i draže od samog nastupa. Od pjevanja i ispijanja kava dok smo čekali probu, druženja iza nastupa i probi, do zajedničkih gledanja emisija i navijanja kao da ne znamo kako će završiti. Ono što je bilo najteže je stati na pozornicu, a najveću tremu sam imala zato što su mi u publici sjedili prijatelji i moja obitelj.

Najviše sam se sprijateljila s Adrianom, s kojom sam imala i duet, ali smo svi bili povezani, i još uvijek je Whatsapp grupa #timmassimo aktivna. Iako sad svatko od nas ima svoj đir i možda nismo više non stop skupa, osjećam da smo povezani još uvijek i da se veselimo uspjesima svakog od nas. Svi mi nedostaju, ali kad je taj osjećaj prisutan… dogovorimo se za kavu i druženje, iako nas je trenutno korona zaustavila.“

„Kako su Vaši učenici reagirali na Vaše nastupe?“

„Učenicima nisam rekla ništa sve dok nije došla na red emisija u kojoj sam ja prvi put nastupila. Reakcija je bila takva da su me zagrlili svi odjednom i da smo tako zagrljeni pali na pod.“  

„Kakvu glazbu najviše volite?“

„Od glazbe slušam sve što mi se svidi, a pogotovo one pjesme što me tjeraju na ples. U duši sam nekako old school, tako da vrsta glazbe koja mi napuni baterije je defintivno rock i blues – Janis Joplin, Led Zeppelin, Queen, Prince, Aretha Franklin…“

„Imate li svoj bend i nastupate li negdje?“

„Nažalost, nemam svoj bend, iako bih ga jednom voljela imati. Nastupam s prijateljem koji me prati na gitari, i to najčešće ljeti.“

„I za kraj, ono što naše čitateljice najviše zanima, kakav je Massimo i kakva je bila Vaša suradnja s njim?“

„Massimo je jako zanimljiva, nadarena i vrlo osebujna osoba, mogla bih reći. Čast mi je zvati ga mentorom i zahvalna sam mu na svim savjetima koje mi je uputio tijekom showa. Bio mi je velika podrška na svakom nastupu i, čim bih vidjela na njegovom licu da je zadovoljan mojom izvedbom, lakše mi je bilo pjevati. Naučio me uživjeti se u pjesmu i, što je najbitnije, uživati u pjesmi.“