Virtualni intervju: Znanstvenica V.Radić govori o važnosti klimatskih promjena

on

Odradili smo svoj prvi virtualni intervju! Naša učiteljica matematike i informatike, Ana Severin, ponudila nam je da napravimo internetski intervju sa znanstvenicom Valentinom Radić, glaciologinjom koja je nekada bila učenica naše škole. Kako je Valentina Radić zaposlena na Sveučilištu u Vancouveru, spremili smo pitanja i poslali ih u svijet.

„Kako ste se zainteresirali za glaciologiju?“

„Pri kraju svog dodiplomskog studija (geofizika na PMF-u) počela sam razmišljati o mogućem postdiplomskom studiranju vani. Prijavila sam se na par natječaja i dobila vijest da su me prihvatili kao top kandidata na sveučilistu u Stockholmu. Tema mog projekta ja bila modeliranje porasta globalne razine mora s obzirom na otapanje ledenjaka. Prihvatila sam ponudu premda nisam znala gotovo ništa o ledenjacima (a mojoj mentorici je bilo najbitnije da znam dobro fiziku i matematiku, u čemu me moj fakultet dobro istrenirao). Kroz godine rada na ovom projektu moj interes za glaciologiju je narastao, premda se još uvijek više smatram geofizičarom nego glaciologom.“

„Kako biste našim čitateljima najjednostavnije objasnili čime se bavite?“

„Bavim se istraživanjima o ledenjacima tj. kako klimatske promjene kojima svjedočimo danas utječu na otapanje ledenjaka po čitavom svijetu. Ledenjaci su jedan od glavnih indikatora suvremenih klimatskih promjena, te svojim otapanjem doprinose porastu globale razine mora. Usprkos tome što je njihov ukupni volumen mali s obzirom na ledene plohe Antarktike i Grenlanda, planinski ledenjaci relativno brzo odgovaraju na promjene kime te je 30% sadašnjeg porasta globalne razine mora uzrokovano upravo gubitkom ledenjačke mase (drugih 30% je uzrokovano gubitkom mase ledenih santi Antarktike i Grenlanda, a ostatak od ekspanzije oceana -> kako se ocean zagrijava, tako se širi). Jedno od mojih istraživačkih pitanja je koliko će planinskih ledenjaka opstati do kraja stoljeća i kakve će biti posljedice njihovog nestanka na vodene resurse i okoliš. U zapadnoj Kanadi, na primjer, većina rijeka izvire u planinama koje danas imaju ledenjake. Tokom ljetnih i sušnih sezona (bez kiše), nakon što se snijeg otopi, ledenjaci su gotovo jedini doprinositelji vode rijekama. Voda iz tih rijeka se koristi za vodoopskrbu gradova i sela, za navodnjavanje polja, za hidroenergiju. Dakle, ledenjaci su itekako bitni za ovu regiju i mnoge druge regije u svijetu (npr. Europske Alpe, Južna Amerika, Novi Zeland, Himalaja). Moj istraživački tim prikuplja mjerenja s ledenjaka (npr. postavljamo meteorološke stanice na ledenjake), analiziramo mjerene podatke i koristimo matematičke modele kako bismo izračunali sadašnju količinu otapanja i kako bismo prognozirali koliko će se ledenjačke mase otopiti do kraja stoljeća.“

„Kada i kako ste odlučili čime ćete se baviti u životu?“

„Mislim da je to uglavnom bio niz odluka, a ne jedna odluka u jednom trenutku u životu. U osnovnoj školi interesirala me najviše fizika, te sam odlučila upisati matematičku gimnaziju (matematika i fizika idu ruku pod ruku). Pri završetku gimnazije, i dalje zainteresirana za fiziku, odlučila sam upisati geofiziku na PMF-u, jer me privlačilo istraživanje fizičkih procesa na zemlji i terenski rad vezan uz to. Pri kraju studija počela sam se baviti mišlju o postdiplomskom studiju jer me privlačilo zvanje znanstvenika i rješavanje problema vezanih za zemlju i okoliš. Nakon postdiplomskog studija uslijedilo je traženje posla u znanosti i eto me danas tu gdje jesam.“

„Kako je izgledala naša škola kada ste se Vi ovdje školovali?“

„Što se tiče same zgrade škole, mislim da nije došlo do velikih promjena. Nedavno sam bila u Zagrebu i prošetala se Travnom i moram priznati da je zgrada meni ista kao sto je bila prije 30 godina. Vidim da su se sportski tereni promijenili (na bolje) pogotovo na južnoj strani zgrade. U moje vrijeme (1986.-1994.), južno krilo zgrade je bilo za niže razrede, a sjeverno za više. Ne znam je li tako još uvijek. Razredi su imali po 30 učenika. Nisam imala prilike zaviriti unutar zgrade tako da ne znam je li se što promijenilo. Klupe i stolice se sigurno nisu puno promijenile, ali u moje vrijeme nismo imali mobitele ni laptope. Tek u sedmom razredu smo počeli koristiti kompjutere (one s ogromnim monitorima), većinom kako bismo nacrtali nekakve jednostavne grafičke oblike (kružnicu, poligon, kocku – pretpostavljam da to danas smiješno zvuči). Nije bilo interneta ni Googla.“ 

„Koji Vam je predmet bio najdraži?“

„Tjelesni odgoj i fizika.“

„Je li Vam bilo teško otići iz Hrvatske?“

„Jest jednim dijelom: ostaviti roditelje i dugogodišnje prijatelje je uvijek teško. No, drugim dijelom osjećam da sam si otvorila horizonte: upoznavanje novih dijelova svijeta, upoznavanje raznolikih kultura i stjecanje međunarodnih poznanstava i prijatelja.“

„Razmišljate li ikada o povratku?“

„Za sada ne. Zadovoljna sam svojim poslom glaciologa i znam da isti posao ne bih mogla imati u Hrvatskoj.“

„Kakvi su ljudi u Americi za razliku od ljudi u Hrvatskoj?“

„Postoje mnoge sličnosti (jer ljudi su prije svega ljudi) no i razlike u kulturi, načinu komuniciranja (ne mislim samo na različite jezike), doživljavanje svijeta oko sebe. Mislim da bi se o ovome moglo napisati (i već jesu napisane) stotine knjiga. Ukratko, ako bih mogla ikako generalizirati, istaknula bih da su Kanađani jako ljubazni, ali pomalo rezervirani. Drugim riječima, lako je steći poznanika koji će ti se uvijek nasmiješiti, ali teže je to poznanstvo produbiti u prijateljstvo bez granica. Vancouver je multikulturni grad, 50% stanovnika ja azijskog porijekla; no mentalitet je uglavnom individualistički – ljudi se druže na poslu ili kroz sportske aktivnosti, a nakon toga svi jure kućama. Nema npr. sjedenja po kafićima.“

„Imate li prilike govoriti hrvatski?“

„Da, sa svojim roditeljima i prijateljima iz Hrvatske na telefonom ili porukama , na What’s up-u i kad dođem svakog ljeta na more u Zadar.“

„Koja je Vaša poruka našim čitateljima s obzirom na klimatske promjene koje se događaju?“

„Prije svega slušajte znanstvenike i budite informirani o činjenicama: klimatske promjene realnost su današnjeg svijeta i radi se o najozbiljnijoj i najkompleksnijoj krizi kojoj je čovječanstvo u cjelini bilo ikad izloženo. Tijekom zadnjih nekoliko desetljeća, iz godine u godinu diljem Zemlje bilježimo posljedice klimatskih promjena od kojih ovdje ističem (iz izvještaja Međunarodnog panela za klimatske promjene, objavljenih 2013. i 2018.): obaranje rekorda prosječne globalne temperature, sve učestalije i intenzivnije pojave vrućinskih valova tijekom ljeta i hladnih oborinskih ekstrema tijekom zima, destabilizaciju permafrosta, gubitak ledenjaka kao važnih resursa pitke vode, porast globalne razine mora, izbljeđivanje koralja, velike šumske požare, sve duža sušna razdoblja, poplave velikih razmjera te sve češće i intenzivnije suše. Posljedično, svjedočimo i velikim promjenama u okolišu, što uzrokuje nezaustavljive migracije, te degradaciju bioraznolikosti, koje se očituju u galopirajućem izumiranju, seljenju vrsta, među kojima su najvidljivije pojave tropskih vrsta u umjerenom pojasu. Zbog svega toga, konformističko odbijanje prihvaćanja stvarnosti klimatske krize je izgubilo svaku racionalnu utemeljenost. Istovremeno, svjedočimo pokretima za akciju koje možemo smatrati početkom globalne ekološke revolucije.

Ako niste do sada, pokušajte se angažirati. Radi se o budućnosti svih ljudi na planeti, ali najviše o budućnosti sadašnje djece tj. vas!“